Translate

недеља, 16. април 2017.

Uskršnje priče

Hristos Vaskrse! Nadam se da u sreći i zdravlju provodite Uskrs.

Ko god me imalo poznaje, taj dobro zna koliko se radujem Uskrsu. Nisam neki vernik, ne idem u crkvu, postim maksimalno dva dana godišnje i generalno sam ne previše zainteresovana da verujem u nešto što ne vidim, no Uskrs je za mene baš poseban dan. To je praznik (zajedno sa našom krsnom slavom) za koji me vežu najlepša sećanja iz detinjstva i kome se i dan danas radujem kao kada sam bila mala.
Naša mama je imala mnogo smisla da praznike učini lepima. Ne znam koliko ste vi upražnjavali (ili upražnjavate) taj običaj, ali ona nas je kao male navikla da dan pred Uskrs napravimo takozvana „gnezda“ (što su zapravo bile obične kartonske kutije u koje smo moj brat i ja stavljali travu i ukrašavali ih cvećem) verujući da tokom Uskršnje noći zec dolazi u našu kuću i ostavlja nam slatkiše i čokoladna jaja. Logično, taj zec je bila ona, ali je bila neverovatno vešta da slatkiše ubaci u gnezda dok mi zaista spavamo, te mi godinama nismo uspevali (tj. bar ja nisam) da shvatimo da zec ne postoji. Sada kada razmišljam o tome, jako mi je smešno, jer se, na primer, ne sećam da sam ikada verovala u Deda Mraza dok sam za Uskršnjeg zeca dugo mogla bukvalno da potpišem da zaista postoji! :D Čak se sećam da je moj tata tokom hladnih zimskih noći često govorio „Noćas će i zec mater tražiti“ i da sam ja uvek mislila da je taj zec koji traži mamu isti onaj zec koji meni donosi čokoladna jaja za Uskrs. Bilo kako bilo, svake godine dan pred Uskrs, ja i brat smo izlazili na livadu da beremo cveće i trpamo ga u gnezdo. Omiljena biljka za ukrašavanje gnezda mi je bio onaj žuti žbun što raste svukuda (obično oko Uskrsa procveta), a bila sam relativno nesrećna u onim godinama kada je Uskrs padao kasnije pa je žuti žbun tada već bio uveliko zelen. I dan danas kad vidim taj žbun (vegetacija u severnoj Italiji je slična onoj u Vojvodini, pa ga i ovde vidim svakog proleća), seti me na Uskrs i Uskršnja gnezda.
Ukoliko već niste shvatili o kom se žbunu radi, to je ovaj :)
Elem, osim ideje da tokom noći dolazi zec, radovali smo se i poklonima koje nam je za Uskrs donosio. Uvek su tu bila kojekakva čokoladna jaja upakovana u one šarene papire, čokoladni zečevi, zatim Kinder jaja ( svi znamo koliko su bila skupa! ), a sećam se da smo jedne godine bili naročiti srećnici jer smo i brat i ja dobili po jednog velikog čokoladnog zeca koji vozi auto. Ti ogromni zečevi u automobilima bili su upakovani u providne kutije i jeli smo ih danima posle Ukrsa. Verujem da je nam je oboma to jedno od najupečatljivijih uspomena na detinjstvo.
Što se tiče farbanja jaja, opet je mama bila glavna za taj posao. Imala je jako puno volje da ih umotava u čarape sa listićima i travom i uvek su ispadala super kul. Meni i bratu je sam posao umotavanja i bojenja bio manje zanimljiv, ali smo ih gotivili kad su bila već ofarbana! Sećam se da je mama svake godine farbala desetine i desetine jaja, verovatno zato što smo mi bili mali i što nas je samo interesovalo da ih izlupamo. Danas kad farbam, ofarbam u vrh glave dvadeset jaja a ne znam ni toliko šta će mi, ali sam apsolutno zagrejana da ih farbam milion jednom kad budem imala decu.
Jedno od mojih omiljenih jaja ove godine
Godine su prošle, a Uskršnji scenario se promenio. Ovo je već treći Uskrs koji ne provodim u Srbiji, ali se svake godine trudim da ofarbam jaja a čak i napravim gnezdo. Mislim da sada to najviše radim iz razloga što mi je način na koji se Uskrs slavi u Italiji pomalo tup i što hoću da pokažem kako se kod nas praznuje na mnogo lepši način. Kao ni za Božić, Italijani ni za Uskrs nemaju neku naročitu tradiciju. Jaja, generalno, ne farbaju već kupe veliko čokoladno jaje u supermarketu, to se stavi na Uskršnju trpezu i tu se priča završava. Nema lupanja jaja, nema kuvane šunke i nema mladog luka – čista tuga što se mene tiče. Moj momak nije ni znao šta je gnezdo dok ga ja nisam naučila da treba svake godine on da glumi zeca. I svake godine mu danima pred Uskrs ponavljam da ću napraviti gnezdo i da očekujem da u njemu ujutru bude nešto čokoladno, a onda se on ne seti do poslednjeg momenta da treba nešto da kupi pa se polomi tražeći bio šta u supermarketu veče uoči Uskrsa.
Kako farbam jaja u Italiji? Odgovor je – kako uspem. Boje za jaja nisam nikad pronalazila tako da ih bojim prirodnim putem. Prošle dve godine sam se dosta oslanjala na recepte s interneta, mada sam za dosta njih otkrila da su baš loši. Tipa, savetuju kurkumu za žutu boju (a jaje postane jedva žuto posle milion godina provedenog u žutoj vodi), spanać za zelenu (isto promašaj), cveklu za crvenu.  Jedina stvar koja pali u 100% slučajeva je lukovina! I logično da u parku uvek naskupljam deteline i ostalih travčica koje lepo izgledaju pa pre lukovine motam jaja u čarape.
Ove godine sam isprobala cveklu kao recept za crvenu boju i razočarala se jer su jaja postala jedva vidljivo žuta. Takođe, po prvi put sam kupila i plavu boju za kolače i efekat je bio onako – niti jako dobar niti jako loš. Ono što mi je bio najveći hit ovoga puta su bela jaja koja sam šarala bojicama, lakom za nokte i šarenim selotepom. Ukoliko niste probali da napravite bela jaja, recept je da u šerpu stavite jednaku količinu vode i sirćeta, a kada ova smesa provri, stavite unutra jaja i kuvate ih 15minuta. Na ovaj način, ljuska potpuno pobeli, a onda možete da šarate jaja kako želite.
Sledeće godine planiram da isprobam dekupaž tehniku za farbanje jaja. Do tada, zadovoljna sam ovim ovogodišnjim:
Prva tura ovogodišnjih jaja
Druga tura ovogodišnjih jaja



Šta su vas naučili o Uskrsu kada ste bili mali? Da li ste tome naučili svou decu ili planirate da to uradite? J
Srećan vam praznik,

Aleksandra

недеља, 9. април 2017.

Svako je predsednik sopstvene države

Zdravo svima! Da li ste se setili da se umijete cvećem ovog jutra?
Prošle nedelje post je izostao. Nisam bila kod kuće tokom vikenda, a radna nedelja koja mu je prethodila nije mi dozvolila da išta napišem, tako da sam sama sebi definisala izostanak posta kao „predizbornu tišinu“. Ipak, iako nisam bila u standardnom okruženju tog 2. aprila, pažljivo sam pratila statistiku predsedničkih izbora, a obzirom da sam veliki ljubitelj društvenih mreža, i komentare mojih fb prijatelja na zbivanja tokom tog dana, a i tokom predstojećh nekoliko dana. Otuda danas par reči o izborima. Kažem par, jer više od toga ne zaslužuju.
Generalno, smatram da su izbori precenjeni. Iako, naravno, stojim iza toga da na glasanje apsolutno treba izaći ma koliko nemali volje za politička prenemaganja niti nade da će baš vaš glas nešto da promeni, mislim da su očekivanja koja imamo svaki put kada se nešto bira mnogo viša nego što realnost može da iznedri. Deluje mi (a o tome pričam iz sopstvene perspektive) da ljudi otprilike razmišljaju ovako:  „Evo danas će da se izglasa nova vlast, pa će od sutra sve da se promeni iz korena i da nam bude bolje“. Uzrokovane zrnom nade što je preostala posle silnih godina lošeg života, ovakve misli su prirodne, no mislim da su one suviše daleko od onog što zaista može da se uradi.
Naša je zemlja istorijski u problemima. U poslednjih par desetina godina, imali smo ratove, svađe, gubljenja teritorije, propadanje društvenih sistema, propadanje fabrika, korupciju u svim slojevima svega što još stoji na nogama i šta sve već ne. Van svega toga, mi Srbi imamo i interesantan mentalni sklop: mnogo smo pametni i svi znamo šta je rešenje za naše nedaće, ali smo i „pljuvači“ po prirodi pa sve i da nam se ponudi baš to naše rešenje nama iz nekog razloga ipak neće valjati. Nikome od nas glasača nije tačno jasno kako nam funkcioniše državni aparat, a svako od nas misli da baš on zna najbolje kako bi se sve moglo rešiti. Pa nije da čovek mora biti veliki genije pa da shvati da para nema ni od korova te da treba naći načine da se iste sliju u državu, no, drugari, genije treba biti da bi se shvatilo kako, a da ne spominjem da svaka nova vlast u Srbiji, bila nova ili stara, ne kreće od nule nego od apsolutne nule tako da se ne treba mnogo ložiti na priče da će od sutra biti bolje, jer neće pošto to realno nije moguće.
Jedina stvar koja može da bude bolja već od sutra smo mi sami. Strašno je svoje nade, očekivanja i veru u uspeh vezivati za vlast u zemlji u kojoj živimo jer to je, iako bitan,  samo jedan spoljašnji faktor koji na ono što se zbiva u nama samima ne mora da utiče.
Vlast ne može da nam oduzme obrazovanje. Jeste, škole i fakulteti su nam ovakvi ili onakvi, ali ako smo već dovoljno inteligentni da smo to uspeli da shvatimo, onda smo valjda i da umemo stvar u svoje ruke i probamo više i sami da učimo, ako za tim uviđamo potrebu. Vlast ti neće oduzeti biblioteku ako već nemaš pare za internet, a ako imaš pare za internet, onda imaš milion načina za usavršavanje u oblastima koje ti se dopadaju ili koje smatraš profitabilnim.
Vlast ne može da ti oduzme zdravlje, ono pripada samo tebi. Da, zdravstveni sistem je loš, ali tu dolazimo kad je isto već narušeno. Ako ste se probudili i nemate tegobe, vi ste već srećniji od mnogo ljudi na ovom svetu. Ovo jeste kliše, no zdravlje je možda jedina stvar koja je zaista ali zaista bitna. Vaše je da čuvate sopstveno fizičko i mentalno zdravlje, Vučić je tu bez ikakvih snaga. :D  Kontrolišite stanje svog organizma jednom godišnje, nađite mesta gde se to može uraditi sa manje para ako ih već nemate, svesno zakažite 6 meseci unapred ako već treba da se zakazuje. Osvrnite se na prirodu koja je besplatan i neograničen resurs: parkovi za šetnju ili trčanje su besplatni, sjaj sunca i zelenilo trave vam niko ne može oduzeti, izađite napolje i udahnite svež vazduh!
Vlast ne može da ti donese svest o sopstvenim mogućnostima. Uvek sam smatrala da su ljudi koji su uspeli da shvate „dokle mogu da dobace“ i to na pravi način primenili najsrećniji ljudi na svetu (kao banalan primer mi uvek pada na pamet kafe kuvarica iz moje firme koja uvek dočekuje sa osmehom nas visoko školovane i istresirane radnike koji ničim nismo zadovoljni jer mislimo da uvek može bolje, a ona je tako srećna sa ono malo što ima i baš je briga što može bolje kad je ona ovako mirna i srećna). Sedi sa sobom i razmisli o svojim ciljevima, šta su stvari koje treba da popraviš da bi bio zadovoljniji i kreni da deluješ. Ako misliš da je tvoj domet i sreća u tome da konobarišeš u nekom kafiću onda pronađi mesto koje ti odgovara, ako misliš da si rođen za direktora a eto sistem je truo i ne dozvoljava ti da to postaneš, a ti kreni da radiš prvo za 20 hiljada a u međuvremenu traži načine da postaneš to što želiš. Ako misliš da je sistem truo u bilo kom slučaju onda nađi način da iz njega izađeš, ne sedi nad njim i ne oplakuj ga, jer sistem ima svo vreme ovog sveta a tvoje prolazi. Nemoj da buljiš u tv misleći kako je sve teško i kako nikada ništa nećeš postići jer možeš postići sve što želiš ukoliko za to imaš pravi plan, a pravi plan se niti kuje niti ostvaruje ispred televizora. Izađi i kreni nešto da radiš, ne tapkaj umestu jer to je jedino što te može ubiti.
Vlast ne može da ti donese porodicu, prijatelje, ljubav. To je ono što imaš i stičeš sam. Sve uspomene koje nosiš sa sobom kao i verovatno 80% stvari koje te čine srećnim u životu vezane su za ljude i situacije a ne za tamo nekog predsednika ili premijera. Da li se ja sećam ko je bio predsednik Vlade te godine kad nam je ćale kao malima svakog meseca davao platu od 50 dinara jer smo na svaka dva sata išli u kiosk koji je držao da vidimo da li fali nešto od robe, kad smo ja i moja najbolja drugarica imale modre noge od glupog kliska na  ekskurziji na Kopaoniku (kakva zabava za sirotinju! :D ), kad sam lumpovala do 5 ujutru na Zakintosu, ili kad sam prošetala na Keju sa tamo nekim dečkom koji mi se u tom momentu sviđao? Naravno da ne, jer koga je tada bolelo uvo za vlast?
Što se osnivanja porodice tiče, imala sam prilike da čujem izvanredno besmislene izjave ljudi mojih godina kako eto ne žele da imaju decu ukoliko ne mogu da im pruže normalan život. Pa čekaj, da li to znači da treba sebe da lišiš sreće da imaš dete (uz pretpostavku da je to tvoja sreća) jer eto zemlja je propala i normalnog posla nema? Izađi iz zemlje ako ti se ne dopada, radi 2 bezveze posla da bi zaradio kao za jedan normalan, idi i deluj umesto što po sav dan protestuješ zbog vlasti za koju ne znaš ni da li je možda već na dobrom putu da nešto postigne, jer si ti bio za „one druge“ za koje ne znaš da navedeš 10 dobrih strana ali su ti dobri jer su opozicija. Iskulirajte od političkih ideja, ljudi! Malo je vizionara koji menjaju svet a verovatnoća da ste to baš vi je još manja, zato se posvetite onome što ima smisla, a ima smisla da ostvarite sebe i svoju porodicu, nezavisno od toga ko je na vlasti.
Na kraju svega, vlast ne može da ti oduzme ovaj momenat u kome živiš. Živi ga zato punim plućima, ne razmišljaj previše o onome što je bilo juče,  ne prevrći dijaloge iz prošlosti po milioniti put, ne oplakuj one koji su iskoračili iz tvog života jer im tu verovatno i nije bilo mesto. Ne misli puno ni na ono što će biti sutra. Imaj ciljeve, ali ne daj da ti sutra definiše danas, jer danas je ono što sigurno poseduješ a sutra će se desiti ili neće. 
Sa ovom mišlju vas ostavljam da imate lepo nedeljno popodne. Zar nije, uostalom, divota što se ono dešava svakih sedam dana?
Do sledećeg posta,


Aleksandra


недеља, 26. март 2017.

Znate li koji je najjeftiniji način da odete na odmor? (drugi deo)

Zdravo!
Pre par nedelja napisala sam prvi post na temu planiranja godišnjeg odmora koji je za cilj imao da vam predstavi opcije koje možete koristiti kako biste pronašli povoljan smeštaj na željenim destinacijama (pronađite post na ovom linku). U drugom postu na ovu temu pričam vam o avionskom prevozu predstavljajući vam sajtove na kojima možete pretraživati jeftine opcije kao i ponude letova sa aerodroma koje se nalaze u blizini (Budimpešta, Beograd, Niš, Temišvar). Dobra informisanost o mogućnostima povoljnog prevoza može biti od značajne pomoći u planiranju odmora (pogotovo dok ste u fazi u kojoj nemate kristalno jasnu ideju na koju destinaciju biste želeli da idete), zato se nadam da će vam današnje preporuke biti od koristi.
Krenimo prvo sa pričom o ponudama letova sa aerodroma koje imamo u blizini. Što se aerodroma u Beogradu tiče, u prvom planu se svakako nalazi Air Serbia (o destinacijama na koje lete i prednostima i manama letenja sa njima sam već pisala u ovom postu. Opcije koje nam nudi ovaj prevoznik su raznolike, međutim obzirom da se radi o standardnom a ne niskotarifnom avio prevozniku letovi generalno ne koštaju malo. Ipak, ono što možda ne znate jeste da svakog vikenda Air Serbia ima akcije tokom kojih letove za određene gradove nudi po sniženoj ceni. Ponuda sniženih letova se menja iz vikenda u vikend, tako da je od krucijalnog značaja pratiti njihov sajt . Kako biste imali ideju o redu veličine sniženja tokom vikend akcija, reći ću vam da sam pre par nedelja povratnu kartu na relaciji Beograd – Milano umesto standardnih 160eur platila 120eur.
Druga povoljnost beogradskog aerodroma je prisustvo mađarske low cost kompanije Wizz Air (https://wizzair.com/ ) koja osim nekoliko francuskih i nemačkih gradova (koji ne moraju biti nužno letnje destinacije) nudi i prevoz na Kipar i Maltu. Letovi Wizz Air-a su ograničavajući po pitanju prtljaga – jeftine karte se nude ukoliko imate samo mali prtljag koji možete uneti u kabinu, no ako niste zavisni od broja modnih kombinacija koje ćete prošetati na letovanju oni mogu biti dobra opcija. Preporučujem vam da počnete sa gledanjem cena karata dok je još relativno rano i takođe razmislite o opcijama letovanja u junu ili septembru. Lutajući sajtom Wizz Air-a za potrebu pisanja ovog posta, videla sam da, na primer, junski letovi za Maltu imaju vrlo prihvatljive cene (malo više od 100eur).
Svoje mesto pod Suncem sve uspešnije nalazi i aerodrom u Nišu. Razlog za to je činjenica da sa njega lete čak dve niskotarifne kompanije: Wizz Air i Ryanair. Oni omogućavaju prevoz do Bazela, Malmea, Dortmunda, Berlina, Bratislave, Dizeldorfa, Milana, Ajndhovena i Memingena. Cene ovih letova su zaista povoljne i mogu da vam otplate čak i povratnu autobusku kartu do Niša ukoliko vam ovaj aerodrom baš i nije najbliži. Primera radi, povratni letovi za Bratislavu u julu mogu da se nađu po ceni od 27eur (ukoliko vas Bratislava ne inspiriše mnogo, setite se da je Beč vrlo blizu), a u Milano (koji u blizini ima jezero Komo o čijoj lepoti svedoči činjenica da na njemu letuju poznate holivudske zvezde, a i more je na 2-3 sata udaljenosti) možete ići za 31eur.
Ukoliko ste iz Vojvodine, dva aerodroma koje biste takođe trebali da uzmete u obzir su aerodrom u Temišvaru i aerodrom u Budimpešti. Temišvarski aerodrom nalazi se na oko 150km od Novog Sada i iako trenutno nema jeftinog direktnog prevoza na relaciji Novi Sad - Temišvar, tamo bez mnogo komplikacija možete stići kolima ili možete otići do Beograda odakle ćete platiti 15eur za prevoz do ovog aerodroma u jednom pravcu. Među interesantnim destinacijama na koje možete putovati iz Temišvara izdvojila bih Bari koji se nalazi na jugu Italije i za koji povratna karta u septembru trenutno košta manje od 100 eura.


Budimpešta, iako dalja od Temišvara, poseduje ogroman aerodrom sa koga možete leteti na pregršt destinacija, a dobra strana ovog aerodroma je ta što postoje transferi iz Beograda i Novog Sada koji polaze u oba pravca po više puta dnevno. Kratko pretražujući sajt kompanije Wizz Air, videla sam da se krajem maja i početkom juna mogu naći povratne karte za Barselonu po ceni od 100-120 eur, zato požurite ukoliko na umu imate ovu špansku destinaciju. Iz Budimpešte takođe možete putovatii u Gruziju koja je jedno od retkih mesta koje je u skladu sa srpskim džepom a koja nudi zaista mnogo sadržaja (i ima čak i more ;) ). Više o Gruziji čitajte u mom prvom i drugom mojim postu od pre par meseci. Ukoliko ste raspoloženi da letujete na Azurnoj obali ili na Siciliji, iz Budimpešte možete putovati u Nicu (cena povratnog leta u junu trenutno je malo iznad 100eur) i u Kataniju (cena povratne karte u septembru trenutno kreću se od 160eur pa naviše).


Ukoliko nemate dovoljno iskustva sa kupovinom avionskih karata, ono što treba da znate jeste da njihove cene mnogo variraju i da čak i letovi koje ste dan ranije gledali po određenoj ceni već danas mogu da imaju potpuno drukčiju cenu. Takođe, cena karata u letnjem periodu je mnogo viša nego inače jer avio kompanije dobro znaju da je potražnja tada jako visoka te da će se karte prodati čak i ako koštaju više. Zato je, ukoliko hoćete da kupite karte po najoptimalnijoj ceni, potrebno pratiti trend cena. Verovatno najbolji vebsajt sa koga možete pratiti cene karata je  Skyscanner. Ovaj sajt je zgodan jer je dovoljno samo da unesete datume kada želite da putujete, početnu i krajnju destinaciju, a on će vam izbaciti sve ponuđene opcije. Ukoliko, ipak, ne znate gde želite da idete a nemate ni tačno određen period (u prevodu, želite da nađete bilo šta što deluje zanimljivo, a košta malo), imate mogućnost da kao krajnju destinaciju označite opciju „Svugde“ a za mesec u kome ćete putovati označite „mesec sa najnižim cenama“. Na ovaj način, sistem će vam izbaciti opcije o kojima možda nikada niste ni razmišljali, a mogu da budu vrlo interesantne.
Ukoliko vas zanimaju jeftini letovi za daleke destinacije ili generalno kako možete leteti što jeftinije, sajt koji takođe može da vam bude od pomoći je Rushflights. Ovaj sajt redovno izveštava o akcijskim ponudama različitih avio kompanija i vrlo često na njemu možete pronaći naslove tipa „najjeftiniji letovi za .... ikad“. Ipak, jeftini letovi vrlo često mogu biti vezani za neki tačno određen datum ili aerodrom, te iako povoljna nisu uvek i optimalna opcija. U svakom slučaju, prijava na sajt i praćenje istog ne košta ništa, a postoji mogućnost da vam ukažu na neko zaista kul i jeftino putovanje. Što bi se reklo – ne može da škodi! J
Toliko od mene ove nedelje. Nadam se da će vam navedene informacije biti od pomoći. Ukoliko i sami poznajete neke slične sajtove ili opcije za jeftino putovanje, podelite svoje znanje u komentarima ispod.
Hvala na čitanju,

Aleksandra 

недеља, 19. март 2017.

Utisci sa Sajma Automobila u Ženevi

Zdravo!
Motivisana skorašnjom posetom Sajmu Automobila u Ženevi, ove nedelje odlučujem da sa vama podelim utiske i, iznad svega, fotografije sa ovog fantastičnog događaja.
Sajam Automobila u Ženevi 2017
Vezano za svet automobila, ne mogu reći za sebe da sam neki veliki znalac. Za mene je auto dobar ukoliko je lepog oblika i lepe boje (ženska bolest, rekla bih), a što se tiče auta koji su više fensi od Mercedesa, tu ne znam čak ni da raspoznam marke (naravno, kod Mercedesa ne znam da razlikujem modele, ali vodim se tim da je Mečka Mečka i to mi deluje kao dobra aproksimacija). Ipak, činjenice da je moja firma na ovogodišnjem Sajmu predstavila novi koncept automobilskih guma (takozvana „Revolucija“ u svetu guma), da sam u toku istog saznala da u Hrvatskoj proizvode mnogo skupe i lepe električne automobile, kao i da sam se više puta u jednom danu zaljubila u izložene modele, dale su mi dovoljno materijala za ovaj blog post. Pa, da krenemo....
Sajam Automobila u Ženevi je događaj koji se održava svakog marta počevši od 1905.godine i predstavlja verovatno najznačajniji godišnji događaj u industriji automobila. Svake godine Sajam obiluje svetskim premijerama i kao takav predstavlja svojevrsnu trku među proizvođačima automobila ko će predstaviti lepši i moćniji model. Osim samih automobilskih kuća, česti učesnici ovog Sajma su i proizvođači guma. Od Premium proizvođača gima, ove godine su se u Ženevi predstavili Pirelli i Goodyear/Dunlop.
Na samom ulasku na Sajam, nalazi se štand Mc Laren-a čiji model 720S doživljava svetsku premijeru i istovremeno oduzima dah. Kažu da ovaj automobil ubrzava od 0 do 100 km/h za manje od 3 sekunde, a da je maksimalna brzina koju može da razvije nešto više od 340 km/h. Cena, za koju možemo pretpostaviti da će biti prava sitnica, još nije poznata.
Mc Laren 720S
Ukoliko vam fotografija nije dovojlna, na ovom linku https://www.youtube.com/watch?v=qONckKNrkT8 možete pogledati video o ovom modelu.
Još jedan model koji mami uzdahe, a koji spada u seriju onih za koje moguće nikada niste čuli jeste Italdesign Zerouno. Italdesign je kompanija osnovana 1968. godine u blizini Torina, a danas se nalazi u većinskom vlasništvu Lamobordžini Holding-a. Radi se o kompaniji koja je svoju istoriju pisala kao partner velikim automobilskim kućama poput Alfa Romea, BMW-a, Forda, Fiata u dizajniranju njihovih modela. Ovoga puta, ipak, Italdesign Automobili Speciali predstavlja model Zerouno koji će biti proizveden samo u 5 primeraka. Radi se o mašini koja od 0 do 100km/h ubrzava za 3.2 sec, dok joj je maksimalna brzina 330 km/h. Osim karakterističnog spoja dizajna i inženjeringa, model Zerouno može se pohvaliti partnerstvom sa kompanijom Pirelli koja je za njega dizajnirala specijalne gume.
 
Italdesign Zerouno
Više o kompaniji i modelu Zerouno možete pronaći na http://www.italdesign.it/.
Osim svetske premijere, Lamborghini Huracan Performante ima i premijeru na mom blogu. J Ono što je zanimljivo o ovom modelu jeste to da on može biti personalizovan – osim spoljašnje boje, kupac ovog modela može odabrati materijal i boju za unutrašnjost svog automobila, te tako napraviti lični i jedinstven automobil. Ja bih u slučaju Huracan-a bila skromna, ovaj narandžasti je sasvim ok.
Lamborghini Huracan Performante

Više o ovom modelu, saznajte na https://www.youtube.com/watch?v=CFe2NmjTZuE.
Da li ste znali da se u našem susedstvu proizvode električni automobili vredni više od milion evra? Ukoliko niste, vreme je da čujete za automobile Rimac. Radi se o hrvatskom proizvođaču automobila koji postoji od 2009. godine, a koji trenutno broji 2 električna modela. Kompanija je osnovana od strane Mate Rimca koji ima manje od 30 godina, a o kome smo od promotera na štandu saznali da je karijeru započeo sa 19 godina kada je uspeo da BMW koji je tada posedovao pretvori u električni automobil.
Prvi model kompanije Rimac bio je Concept One koji je proizveden u 8 primeraka, a koji je, iako električni, dosezao brzinu od 305 km/h. Kako biste dobili bolju ideju o performansu ovog automobila, pogledajte video https://www.youtube.com/watch?v=eT7KKxoAvvk .
Na ovogodišnjem Sajmu u Ženevi bio je izložen i njihov drugi model pod nazivom Concept S. U pitanju je najbrži električni automobil koji će uspevati da razvije brzinu od 365 km/h, a koji će koštati oko 1.4 miliona evra.
Rimac Concept S
Više o kompaniji Rimac, možete saznati na sajtu http://www.rimac-automobili.com/en/ .
Iako je glavni utisak koji se nosi sa Sajma raznovrsnost modela koji su na njemu predstavljeni, bilo bi šteta ne pomenuti revoluciju u proizvodnji automobilskih guma koja je u Ženevi po prvi put viđena ove godine. Ona je pokrenuta od strane italijanskog brenda Pirelli koji je već dobro poznat po proizvodnji guma za automobile visokih klasa, a koji je ove godine predstavio gume u boji.
Osim 4 osnovne boje (crvena, žuta, bela, siva) koje će se naći u ponudi, biće moguće naručiti gume u bilo kojoj nijansi koja odgovara vašem automobilu. Za sada nije poznato po kojim će se cenama obojene gume prodavati (čak ni meni koja radim u sektoru cena ove firme J ) niti kroz koje kanale prodaje će one dolaziti do krajnjeg kupca, ali je sigurno da one u početku neće biti dostupne širokoj masi i da će prvenstveno biti pravljene za prvoklasne automobile i za samo nekoliko evropskih i svetskih tržišta na kojima se očekuje veća potražnja za ovim gumama (Nemačka, Italija, Engleska, Francuska, SAD, Arapske zemlje, Kina, Rusija). Srbija, obzirom da nije naročito prijateljska destinacija generalno dosta skupih Pirelli guma, verovatno će morati da sačeka jedan duži period kako bi se ove gume prodavale direktno i kod nas. Do tada, uživajte u slikama. J
Pirelli Tyre Revolution

Pirelli Tyre Revolution

Za kraj, kako bih obojila još malo kako ovaj post tako i vaše nedeljno popodne, ostavljam vam još nekoliko slika koje sam uspela da napravim tokom svog jednodnevnog u Ženevu:
 
Lexus LS 500h

BMW i8

Honda NSX

Artega Scalo

Do sledećeg čitanja,

Aleksandra

недеља, 12. март 2017.

Znate li koji je najjeftiniji način da odete na odmor? (prvi deo)

Dobar dan!
Razmišljajući o temi za novi post, palo mi je na pamet da sam i sama nedavno počela da razmišljam o destinacijama za godišnji odmor, te da ne bi bilo loše proćaskati malo na ovu temu, kako sa onima koji su takođe počeli svoju potragu, tako sa onima koji još nisu a imaju volje da čuju pokoji savet. Današnji post, iz tog razloga, biće prvi u seriji postova na temu godišnjeg odmora (i putovanja generalno), u kojima ne planiram da vam pričam priče o Maldivima ili Havajima (obzirom da, pobogu, živimo gde živimo) , već da dam poneki (nadam se) koristan savet kako putovati po niskoj ceni ili ideju da isprobate neki novi način organizacije putovanja za koji do sada niste znali.
Današnji post za zadatak ima da vas upozna sa nekoliko korisnih sajtova koji vam omogućavaju da svoje putovanje organizujete sami. Jasno, najlakši način je uvek odabrati turističku agenciju ili prosto otići u Crnu Goru pa uzeti smeštaj kod nekog od onih što saleću na autobuskoj/železničkoj stanici, no ako ne želite po peti put zaredom da idete na Tasos ili u Herceg Novi, evo nekoliko ideja za planiranje puta „iz fotelje“ koje je em udobno, em uz adekvatno predznanje može biti i vrlo jeftino.

1. Booking.com (https://www.booking.com/) je sajt na kome na jednostavan način možete pronaći smeštaj u skoro pa bilo kom mestu na planeti Zemlji. Tipovi smeštaja koji se najčešće nude na ovom sajtu su hotelski smeštaj i gostinske kuće. Registracija je besplatna, a čim se registrujete možete započeti svoju pretragu. Dovoljno je ukucati mesto u koje želite da idete i datume za kada vam je prenoćište potrebno i sajt će vam odmah izbaciti varijante smeštaja koje su u ponudi. Cene, jasno, variraju, no ukoliko kliknete na opciju ređanja istih po veličini, odmah ćete videti koje su to najjeftinije mogućnosti.
Inicijalna pretraga vam takođe dozvoljava da unesete i svoje detaljnije zahteve – na primer da li želite doručak uključen u cenu ili ne, da li vam je bitno da smeštaj ima privatan praking, da li vam je bitno da se nudi mogućnost besplatnog otkazivanja smeštaja, koliko zvezdica želite da vam ima smeštaj itd. Svaki ponuđen smeštaj ima svoju sekciju sa komentarima gostiju gde možete da steknete dobru ideju o tome kakvo je mesto zaista i vidite ocenu koju su bivši gosti dali hotelu koji vas zanima. Na taj način, jasno vam je, izbegavate rezervisanje smeštaja „na slepo“.
Dobre strane ovog sajta su, po mom mišljenju, činjenica da postoji aplikacija koju možete da instalirate na telefon kao i činjenica da postoji mnogo varijanti gde ne morate unapred da platite smeštaj već samo rezervišete a posle platite na licu mesta. Ove opcije su veoma korisne kada putujete bez tačne odrednice (kada sam bila u Gruziji, svakog jutra sam uz pomoć aplikacije rezervisala hotel za predstojeću noć u zavisnosti od toga u koji smo grad odlučivali da idemo) a takođe kada niste sigurni u internet metode plaćanja (iako sa sajtom booking.com nema greške).
2. Airbnb.com (https://www.airbnb.com/) je vebsajt koji vam nudi mogućnost privatnog smeštaja. Dakle, za razliku od booking.com ovo je sajt na kome pronalazite ljude koji nude smeštaj u mestu u koje želite da putujete (zamislite, znači, gorepomenute likove sa stanice iz Herceg Novog koji su se registrovali ovde, pa umesto da vas sa stanice vode da vidite sobu, vi je lepo vidite preko Interneta pa unapred odaberete). Kao i u slučaju sa booking.com, svaki ponuđeni smeštaj ima svoju sekciju sa komentarima bivših gostiju, a domaćini takođe mogu da ostave komentar svojim gostima jednom kada oni odu iz smeštaja. Na taj način, ponovo, izbegava se da idete u smeštaje o kojima nemate ama baš nikakvu ideju, ali i domaćini koji nude smeštaj uspeju da izbegnu da im dođe „makar ko“. U slučaju ovog sajta, potrebno je platiti smeštaj u momentu kada ga izaberete.
Moj utisak o razlici između airbnb.com i booking.com je taj da je airbnb.com verovatno bolja varijanta kada idete na neko relativno poznato mesto i nemate „hotelska“ očekivanja i budžet (ja sam ga, na primer, koristila u Hrvatskoj, jer nisam imala problem sa komunikacijom, jer sam imala vrlo jasnu ideju kakav tip smeštaja privatnici mogu da ponude i kakav je način života u toj zemlji), dok je u slučaju manje poznatih zemalja i mogućnosti smeštaja (kao što je u mom slučaju to bilo u Gruziji) verovatno bolje rezervisati hotel preko booking.com jer tako bar imate ideju o standardu smeštaja koji rezervišete. Kao u slučaju booking.com, registracija na airbnb.com je besplatna.

3. Bla Bla Car (https://www.blablacar.com/) je opcija za jeftin prevoz. U pitanju je veb platforma koja okuplja osobe koji nude auto prevoz i osobe kojima je prevoz potreban. Kako funkcioniše? Odete na sajt, besplatno se registrujete i ukucate dan putovanja, mesto odakle krećete i odrednicu na koju putujete. Čim to uradite, sajt vam izbaci sve one ljude koji putuju između ova dva mesta i koji vam nude mesto u svom automobilu po određenoj ceni. Cena je uvek definisana od strane osobe koja nudi prevoz, no pre nego što vozač postavi cenu sajt mu sugeriše koja je to smislena suma koju može da postavi kako bi bio „konkurentan na tržištu“. Cena je u najvećem broju slučajeva povoljnija nego ona koju nude ostali vidovi prevoza. Ja sam, na primer, putovala autom na relaciji Milano - Torino po ceni od 9eur i stizala za nekih sat i po vremena, dok regionalni voz koji putuje skoro 2 sata na istoj relaciji košta oko 12,5eur.
Prednost ovakvog načina putovanja je višestruka. Osim što ako ste putnik putujete kolima što je sigurno jednostavnije i brže nego ostalim vidovima prevoza, ukoliko ste vozač možete da otplatite dobar deo cene goriva i putarine, a pritom niste sami ukoliko treba da vozite više sati. Kao u slučaju prethodna dva sajta, o svakoj osobi možete pročitati komentare njenih prethodnih saputnika, te na taj način izbegavate da sedate u kola sa nesigurnim ili lošim vozačima, a ukoliko ste vozač imate jasnu ideju ko seda u auto sa vama. Jedini „zadatak“ koji imate kao saputnik u automobilu jeste da ćaskate sa ostalima – upravo zbog toga se i naziva Bla Bla Car. Na osnovu toga koliko ste „zanimljiv“ saputnik, dobijate komentar od ljudi koji su sa vama putovali, a taj komentar je vidljiv kada poželite da rezervišete Bla Bla Car u budućnosti.
4. Couchsurfing (https://www.couchsurfing.com/) je sajt koji vam omogućava besplatno prenoćište u mestu u koji želite da putujete. Ideja ovog sajta, ukoliko je već niste shvatili iz naziva, je „surf po kaučima“, te on okuplja osobe koje nude besplatno prenoćište u svojim kućama i osobe koji isti traže. Jasno, ovo je opcija koja je prvenstveno odgovarajuća mladim osobama koje žele da putuju a nemaju mnogo novca, no svako ko ima dovoljno slobodan duh može biti učesnik u ovom procesu. Registracija na sajtu je besplatna i zahteva da navedete grad u kome živite. U momentu kada ukucate ime bilo koje destinacije na koju želite da putujete, otvoriće vam se niz profila osoba koje nude prenoćište, a sajt vam takođe nudi mogućnost upoznavanja ljudi koji se trenutno nalaze u gradu u koji ste doputovali.  Ukoliko ukucate ime svog grada, sajt će vam ponuditi listu ljudi koji uskoro u njega dolaze kao i datume kada planiraju da odsednu u njemu. O svakoj osobi možete pročitati koji su njeni interesi, jezici koje govori itd, a postoji i sekcija sa komentarima koje su ostavili oni koji su je upoznali, bilo kao njeni domaćini, bilo kao njeni gosti.
Ovo je jedini sajt koji do sada nisam isprobala, no poznajem mnogo ljudi koji jesu i koji garantuju da je u pitanju veoma jeftin i iznad svega siguran način putovanja. Pa, ko voli nek' izvoli! J

Iako znam da postoji gomila ljudi koja već poznaje sve navedene sajtove, isto tako znam da u Srbiji sigurno postoji jako puno onih koja za njih ne zna, ili barem ne zna za sve navedene. Mi sa Balkana generalno imamo tu prenaglašenu crtu ponosa koja se uglavnom manifestuje rečenicom „Ili imam para da putujem k'o svet ili nemam pa ostajem kod kuće“, no znajući kakvo nam je materijalno stanje na ovaj način rizikujemo da ne odemo nikad nigde. Zato smatram da, ukoliko već niste, krenete sa proširivanjem vidika i pronađete mogućnost da sebi bar nešto priuštite. Nadam se da će ovaj tekst brem donekle uticati na vas, bilo što se tiče samog načina putovanja, bilo što se tiče preispitivanja da li je bolje putovati jednom kada budete imali puno para ili početi već sad sa malo para koje imate. Setite se da vreme prolazi, a lepih destinacija je više nego što možete da zamislite! J
Prijatan dan,
Aleksandra




недеља, 5. март 2017.

Sadržaji za Razbibrigu – Preporuke za Mart

Zdravo svima! Dobrodošli u prvi martovski post. Kao što je to bio slučaj u februaru, i ovog prvog vikenda pišem vam preporuke na temu kako kvalitetno provesti slobodno vreme i kako uvesti ponešto novo u svoju svakodnevicu. Pa, da krenemo....

Moja prva preporuka za mesec mart je vebsajt pod nazivom Coursera https://www.coursera.org/ koji vam nudi besplatne onlajn kurseve na najrazličitije teme. Najveći broj kurseva odvija se na engleskom jeziku, a vođeni su i osmišljeni (najčešće) od strane profesora prestižnih američkih univerziteta. Neke od oblasti koje su pokrivene kursevima su Psihologija, Obrada podataka, Informacione Tehnologije, Biznis, Finansije, Ishrana i zdrav život itd. Svaki od ponuđenih kurseva traje po nekoliko nedelja i za svaku nedelju postoji određen program koji treba da obradite, a on takođe obuhvata nekoliko testova u toku samog kursa kako biste proverili usvojeno znanje i kako bi vaš progres bio praćen. Postoji i forum na kome svi polaznici određenog kursa mogu da dele svoja iskustva i razmišljanja vezana za kurs. Na kraju programa, ukoliko platite određenu svotu novca (uglavnom se radi o par desetina eura), možete dobiti i zvanični sertifikat o završenom kursu, a ukoliko ne, jednostavno vam ostaje vaše stećeno znanje. Ja sam pre nekoliko meseci slušala kurs Pozitivne Psihologije koji je bio veoma edukativan. Probajte i vi pa mi javite utiske! J

Ukoliko vas učenje zanima malo manje sada kada dolazi lepo vreme, a pogotovo ukoliko već i sami razmišljate o uvođenju neke fizičke aktivnosti u svoju svakodnevicu, predlažem vam da razmislite o trčanju kao vidu rekreacije, oslobađanja negativne energije i eventualnog viška kilograma ili volje. Na internetu sam pre nekoliko meseci pronašla jedan interesantan tekst na temu kako početi sa trčanjem posle dužeg vremena netreniranja. Tekst se nalazi na ovom linku http://www.runlovers.it/2011/programma-facile-facile-per-chi-vuole-iniziare/, no pošto je napisan na italijanskom, pišem vam ovde njihov predloženi plan desetonedeljnog treninga, u kome je predviđeno da svake nedelje 3 puta izađete da trčite i u zavisnosti o kojoj nedelji po redu se radi uradite sledeće:

Nedelja 1: 1 minut laganog trčanja praćen sa 2 minuta hoda; ponoviti 9 puta (u zbiru 27 minuta)

Nedelja 2: 2 minuta laganog trčanja, posle čega slede 3 minuta hoda; ponoviti 6 puta (u zbiru 30 minuta)

Nedelja 3: 4 minuta laganog trčanja, posle čega slede 3 minuta hoda; ponoviti 5 puta (u zbiru 35 minuta)

Nedelja 4: 6 minuta laganog trčanja, posle čega slede 3 minuta hoda; ponoviti 5 puta (u zbiru 45 minuta)

Nedelja 5: 10 minuta laganog trčanja, posle čega slede 3 minuta hoda; ponoviti 4 puta (u zbiru 52 minuta)

Nedelja 6: 15 minuta laganog trčanja, posle čega slede 3 minuta hoda; ponoviti 3 puta (u zbiru 54 minuta)

Nedelja 7: 25 minuta laganog trčanja, posle čega slede 3 minuta hoda; ponoviti 2 puta (u zbiru 56 minuta)

Nedelja 8:
·       Prvo trčanje: 40 minuta lagano
·       Drugo trčanje: 40 minuta lagano
·       Treće trčanje: 45 minuta lagano

Nedelja 9:
·       Prvo trčanje: 45 minuta lagano
·       Drugo trčanje: 50 minuta lagano
·       Treće trčanje: 50 minuta lagano

Nedelja 10:
Ovo je jedina nedelja kada program predviđa da na trčanje izađete samo jedan put. Sada biste već trebali biti spremni za 60 minuta trčanja ili dok ne istrčite 10 kilometara.


Sa treningom, jasno, ne morate početi ovako kako program nalaže. Ukoliko ste u formi dovoljno da možete krenuti od treće nedelje umesto od prve, sasvim je ok da se tome prilagodite. Ja sam, na primer, krenula od četvrte nedelje, no zbog nedostatka vremena trenutno sam zaglavljena negde između šeste i sedme! :D

Ok, ukoliko ste shvatili da ne želite baš da učite, no da vam je i trčanje ekstrem na drugu stranu, možete (kao što ja veoma često radim) da pogledate nešto interesantno na Youtube-u. Ovog puta vam preporučujem serijal koji se naziva „Izazovi Radost“ a koji je osmišljen od strane dve srpske blogerke (Branislava Antović i Aleksandra Petrovski). Ideja ovog serijala (koji je već u drugoj sezoni) je da u svakom novom videu ove dve devojke postavljaju jedna drugoj zadatke kao što su na primer da preporuče svoja omiljena mesta za kafu, omiljene knjižare, predstave, događaje u gradu, filmove, serije itd. Svaki video traje 10-ak minuta i ja ih gledam već odavno – ako se ne varam, obe devojke su školovani novinari a preporuke koje daju su veoma korisne i pogotovo interesantne ukoliko vas zanimaju kulturna zbivanja. Ostavljam vam ovde link za video u kome su najavile i objasnile svrhu serijala https://www.youtube.com/watch?v=C04Z4alRb7o, nadajući se iskreno da će vam se isti dopasti barem upola koliko je meni.

Da li i vi poznajete one priče gde kada se dete rodi neko zasadi drvo koje tako na neki način prati život deteta? Ja sam za to čula mnogo puta i uvek mi je bilo relativno zanimljivo (kažem relativno jer mi se uvek nametalo morbidno pitanje tipa Šta ako se drvo osuši?), no ne poznajem nikoga (ili verujem da ne poznajem) ko ima svoje drvo koje raste sa njim. Ukoliko ste i vi od takvih, a ideja o drvetu vam je ipak interesantna, otkrivam vam da je moguće da imate svoje drvo, a evo i linka koji vam to omogućava https://www.treedom.net/en/. O čemu se zapravo radi? Ovaj sajt vam daje mogućnost da kupite sebi ili drugima drvo koje će biti zasađeno negde u svetu. U momentu kada se registrujete i platite svoje drvo (cenovni rang je između 6 i 30 dolara), dobijate kod uz pomoć koga saznajete koje je to vaše drvo i gde će ono biti zasađeno. Na vebsajtu ćete dobiti tačne geografske koordinate mesta gde se vaše drvo nalazi a postoji mogućnost i da ugravirate poruku u stablo. Takođe, putem ovog sajta možete pratiti razvojni put vašeg drveta. Ja sam pre nekoliko nedelja svoj avokado „zasadila“ u Keniji, a planiram uskoro da poklonim drvo jednoj osobi za rođendan. Ideja je baš kul, zar ne? J

Ukoliko i vi imate po koju zanimljivu ideju o tomo kako provesti slobodno vreme, gde izaći ili šta pokloniti ili ukoliko jednostavno imate da dodate nešto na moj tekst, bilo bi mi drago da vas čujem u komentarima ispod. 

Do sledećeg čitanja,

Aleksandra




недеља, 26. фебруар 2017.

Bolje da misle da imaš, nego da znaju da nemaš

Dobar dan!

Ne znam da li se vama ikada desilo da u nekim sasvim neobaveznim konverzacijama sa ljudima čujete tako neke priče koje vam se urežu u sećanje pa ih posle prepričavate kad god za to naiđe pogodna prilika. Meni jeste mnogo puta i postoji (barem) nekoliko priča koje sa radošću pričam jer znam da im je pouka vrlo interesantna, a pogotovo da do detalja opisuju razne stvari u životu. Danas, evo, odlučujem, da neke od tih priča (barem one kojih sam uspela da se prisetim ovih dana) prenesem i na blog, a one druge kojih se nisam setila ću vam ispričati kad za to dođe pogodna situacija. :)

1. Jednom prilikom sam otišla kod babe na ručak i tamo sam srela njenog druga koji je čest posetilac penzionerskih žurki. Ostao je rano bez žene, podigao decu, pa šta će čovek, red je da se i on zabavi. Ipak, objasnio mi je da čak ni na penzionerskim žurkama nije tako lako pronaći društvo. „Znaš, dete, na jednoj penzionerskoj zabavi odnos baba i deda je otprilike 100:5. I ti ćeš sad misliti da sam ja srećan što na mene ide otprilike 20 baba, ali ne znaš da su većina tih baba baš babe u pravom smislu – proširene vene, oronule, stare, kičma kriva, ma ne možeš ih očima gledati. Nekad, istina, pojavi se neka malo negovanija baba i ja tada obično pozovem na ples, malo popričam, da vidim šta se može očekivati... Međutim, niko nije naivan, pa one odmah krenu sa pitanjima tipa gde si radio, čime ti se bave deca, gde žive i sve tako kao kiša oko Kragujevca, a zanima ih samo jedno: Kolika ti je penzija? Tu ja, normalno, šta ću, nemam kud, pa slažem lepo da sam radio u Naftagasu, da su mi deca zbrinuta i zaposlena iako je jedan na birou a drugi se bori s propalim biznisom, da živim sam odvojeno od njih... I eto, ona je na kraju sva ponosna jer baš nju muva dobrostojeći deda, a ja sam ućario da plešem sa najboljom ribom. Tako da, dete moje, istinu uvek izbegni, istina se nigde ne ceni.“ 

2. Jednom u toku faksa svideo mi se neki dečko međutim posle tri četiri poruke bilo je jasno da je lik baš težak mamlaz. Ja sam u tom momentu, jasno, pala u klasični ženski očaj tipa „Svi su isti, nikad nikog neću naći, jadna ja“ i na tu temu, te sam otišla kod mog dobrog starog psihologa zvanog Duška (hahaha, eto i tebe u tekstu J ). Onda smo mi tako pričale i pričale (da napomenem samo da se ja više uopšte ne sećam ko je taj lik bio, ali žene ne bi bile žene da čak i najobičniju budalaštinu ne pretresaju satima) pa kad sam ja krenula sa standardnom kuknjavom i očekivanjem da mi ona kao starija i s malo više iskustva kaže nešto pametno ona je rekla ovako: „Znaš, Sandra, kroz život će ti proći gomila kojekakvih likova, ne samo muških nego uopšte. Ti ćeš misliti da su oni ovakvi ili onakvi, oni će dolaziti i odlaziti, a ti ćeš preko njih upoznavati sebe. Svaki put kada raskineš neku vezu, biće to zato što si otkrila nešto novo o sebi zbog čega ti osoba koju ostavljaš više ne odgovara. Na kraju, posle dosta vremena, konačno ćeš sebe poznavati dovoljno dobro da potpuno shvatiš šta želiš a šta ne želiš, kako od života tako od osobe koju imaš kraj sebe. Tada, kada konačno upoznaš sebe, naići će i onaj pravi.“ 

3. Ovo je priča o mojoj tetki koja godinama pati od strašnih migrena. Jednostavno, kad joj se desi, a desi se relativno često, ona padne u krevet i ne može nikuda po nekoliko dana. Kao i svaka normalna osoba, ona se više puta obraćala lekarima objašnjavajući probleme koje ima, radila analize, no problem je bio taj što analize nikada zapravo nisu ukazivale ni na jedan konkretan problem, te lekari (gle čuda!) nisu uspevali da odgonetnu o kom se uzroku radi pa normalno nisu znali ni šta treba da leče da bi je oslobodili od migrene. Jednom prilikom je tako, lutajući od jednog do drugog, moja tetka naišla na jednog vrlo raspoloženog lekara. Kada mu je objasnila čitavu svoju muku on joj je rekao ovako: „ Zbog čega se ti, ženo, zapravo nerviraš? Pa eto vidiš i sama da su ti rezultati dobri, znači sve je u redu, živa si i živećeš još. Boli te glava, istina, ali to je samo bol, izdržiš tih nekoliko dana koliko te bolji a posle si opet dobro. Ima stvari koje samo bolje, ali od njih se ne umire, zato se vrati kući i živi život!“

4. Od pre ravno 11 dana, ja više nisam student. Diplomirala sam konačno, a pošto radim već uveliko, sve što mi je ta diploma donela je otprilike da kad uveče ostanem duže u kancelariji ne moram da se žderem što nisam učila za ispite. Ipak, mnogo je ljudi koji završavaju fakultete u momentu kada još nisu našli pravi posao (pravi jednako ne berba malina, rad na benzinskoj, konobarisanje u kafiću ili deljenje letaka), a jedan od takvih pre dosta godina bio je i moj kolega s posla Serđo. Obzirom da je 8 godina stariji od mene, da već ima dobar broj godina radnog iskustva i da ga je isto već 100 puta smorilo on mi je proces diplomiranja objasnio na jedan vrlo slikovit način: „ Znaš, čitava ta priča oko diplomiranja, za one koji nisu još počeli da rade, samo je uvod u poslovni svet. Jer i na poslu je sve isto kao kada pišeš završni rad: Daju ti neki zadatak, ti se mučiš danima da ga odradiš kao svet, prevrneš sve moguće da nađeš informacije, uložiš vreme, trud, živce u sve to, a na kraju kad završiš i prezentuješ šta si uradio, ako za to uopšte bude prilike, shvatiš da to nikoga zapravo nikada i nije interesovalo.

5. Ovo uopšte nije priča, ovo je životna filozofija jedne meni veoma bliske osobe. Ona glasi Bolje da misle da imaš, nego da znaju da nemaš. „Nemoj, znači, da zastaješ na ulici i kukaš nad problemima kad te neko pita kako si. Većina ljudi ti neće ili ne može pomoći, a većini te većine biće drago da čuju da ti nije dobro. Ti zato reci da si dobro i teraj dalje, svakako tvoje probleme niko sem tebe neće rešiti. Počnu li drugi shvatati da ti nije dobro iz ovog ili onog razloga, neće te više niko zarezivati ni za šta, a ovako kad veruju da nešto imaš i nešto možeš, mogu te ne voleti, ali će te bar donekle poštovati.“

Nadam se da su vas ovih 5 priča, ako ništa drugo, barem nasmejale, a ako su vas pritom i imalo dale na razmišljanje, onda sam još srećnija. Daleko od toga da mislim da su sve ove pouke primenljive na celokupan život, no složićete se da ima mnogo situacija u kojima one „rade posao“.
Ukoliko vas ovaj post podstakne na komentarisanje, zamolila bih vas da vaš komentar ostavite ispod samog teksta kako bi isti postao još konstruktivniji. J
Dobra vam nedelja!